Povijest Hrvatskoga društva kemijskih inženjera i tehnologa
Prof. dr. sc. Franjo Hanaman

Društvo je utemeljio prof. dr. sc. Franjo Hanaman. Nakon završenog studija na Tehničkoj višoj školi u Beču, radeći kao asistent s Aleksandrom Justom, postao je svjetski priznat izumitelj prve primjenljive žarulje s metalnom (volframovom) niti. Godine 1922. pozvan je za profesora "Anorganske tehnologije" na Tehničku visoku školu u Zagreb te je na njegovu inicijativu 31. ožujka 1928. godine (unutar Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata u koje je prerastao Klub inžinirah i tehničara utemeljen u Zagrebu još 1878.) osnovan Klub kemičara. Prvi predsjednik je bio prof. dr. sc. Franjo Hanaman. Klub je osnovan za promociju aktivnosti inženjera kemije u industriji i na Sveučilištu. U to vrijeme Klub djeluje tako da organizira predavanja i susrete inženjera kemije te potiče članove da objavljuju radove u glasilu "Arhiv za kemiju i farmaciju", koji 1937. mijenja naziv u "Arhiv za kemiju i kemijsku tehnologiju", a 1939. u "Arhiv za kemiju i tehnologiju". Urednik tog glasila je od 1934. do 1939. bio prof. Franjo Hanaman. U radu Kluba sudjeluju profesori Tehničke visoke škole kao npr. prof. Rikard Podhorsky, prof. Matija Krajčinović, prof. Vladimir Njegovan i drugi.

Klub je svojim aktivnostima podupirao i osnivanje Kemijskog odjela na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. Klub kemičara djeluje do 1939. godine. Članovi kluba kemičara u teškim ratnim godinama djeluju unutar Hrvatskog kemijskog društva, koje se tako naziva od 1939. godine i podržavaju njegove aktivnosti do kraja rata, kada se na inicijativu Društva inženjera i tehničara Hrvatske pokreće osnivanje Sekcije kemičara, koja je i osnovana 1947. godine, a njen prvi predsjednik je bio prof. dr. sc. Ivan Brihta, honorarni nastavnik Tehničkog fakulteta u Zagrebu za kolegije "Tehnička kataliza" i "Tehnologija katalitičkih procesa". Sekcija u to vrijeme okuplja 109 članova. Za svoje članove organizira predavanja, savjetovanja i podržava časopis "Arhiv za kemiju i kemijsku tehnologju", koji postaje zajedničko glasilo Sekcije i Hrvatskog kemijskog društva.

Naslovnica prvog broja
časopisa Kemija u industriji
1952. godine

1952. godine Sekcija pokreće izdavanje svog vlastitog glasila Kemija u industriji, koja izlazi i danas nakon više od 60 godina. Sekcija prestaje postojati osnivanjem Društva kemičara i tehnologa Hrvatske 10. lipnja 1953. godine. Prvi predsjednik toga Društva je bio ing. Jovan Dugošević. Društvo u kontinuitetu nastavlja rad Sekcije. Organizira predavanja, kolokvije i savjetovanja te promiče primjenu kemije u industriji. Unutar društva se osnivaju podružnice u Zagrebu, Rijeci, Splitu itd. Na V. redovitoj Skupštini društva, održanoj 18. ožujka 1962. u Zagrebu odlučeno je da društvo preraste u savez. Donijet je novi Statut čime prestaju važiti Pravila društva i mijenja se naziv u Savez kemičara i tehnologa Hrvatske. Prvi predsjednik Saveza postaje prof. dr. sc. Marijan Laćan, profesor Organske kemije na Biotehnološkom odjelu Tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Statut Saveza se mijenja 10. veljače 1967., 10. studenog 1972., 11. lipnja 1980., 12. lipnja 1984. te 25. lipnja 1992. Ovim Statutom Savez kemičara i tehnologa Hrvatske mijenja naziv u Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI).

Godine 1993. HDKI postaje članom Europske federacije za kemijsko inženjerstvo te članom Europske polimerne federacije.

Usvajanjem Statuta 23. travnja 1998. Društvo postaje jedinstvena udruga. Unutar Saveza kemičara i tehnologa Hrvatske osnivaju se stručne sekcije i područna društva u Belišću, Koprivnici, Kutini, Požegi, Rijeci, Splitu, Zagrebu te Društvo Borovo koje je zbog ratnih okolnosti pridruženo HDKI-u Zagreb.